Alarmni sistemi

Osnovna namjena alarmnog sistema na bilo kom objektu jeste preventiva i odvraćanje potencijalnih namjernika da oskrnave objekat ili zaštita objekta od požara,poplave i sl. Od alarmnog sistema se ne može očekivati da “uhvati” provalnika, ali se može očekivati da blagovremeno odreaguju svi sastavni elementi alarmnog sistema (senzori, sirene, telefonske dojave) u cilju aktiviranja lokalne dojave (aktiviranje sirena) odnosno dojave alarmnog stanja preko postojeće telefonske mreže ili GSM mreže. Dakle, poenta instaliranja alarmnog sistema jeste da upozori provalnika i da pošalje dojavu korisniku objekta odnosno nekom specijalizovanom centru za praćenje i nadzor. Na taj način je u potpunosti ostvarena zamišljena uloga alarmnog sistema.

Alarmni sistemi se obavezno sastoje od:

  • alarmne centrale odgovarajućeg kapaciteta,
  • akumulatora / rezervnog napajanja za slučaj nestanka mrežnog napajanja,
  • detektora / jednog ili više, istog ili različitog tipa zavisno od situacije na objektu,
  • sirene / unutrašnje i (ili) spoljne
VRSTE ALARMA
Unutar projekta razvila se potreba za različitim vrstama alarmiranja zbog činjenice da alarmni sistem nije bio dizajniran kao običan prekidni sklop. Cilj sistema nije bio, nakon uključivanja, samo detektirati nasilni ulazak u kuću te posljedično tome uključiti alarm. Postoje tri vrste alarma koji se koriste pri različitim načinima rada kuće. Pa prema tome razlikujemo:
  •  Tihi alarm
    – prenosi informaciju centralnom sistemu da je došlo do događaja na jednom od čvorova, odnosno da se jedan od senzora aktivirao. Specifično je za ovu vrstu alarma da se ne uključuje kućni alarm. Razlog tome je dvojaki. Ukoliko dođe do nasilnog ulaska zadnje je što su sistem može učiniti jest da alarmira provalnika. Bolje je da bude uvjeren kako je uspio onesposobiti alarmni sistem te tiho alarmirati ukućane izvan kuće ili pak policiju. Drugo, ova vrsta alarma u nekim načinima rada kuće može poslužiti kao statusni alarm. Putem ovog alarma centralni sistem može primjerice bilježiti prisutnost unutar jedne prostorije te ne prosljeđivati alarm dalje.
  • Kućni alarm
    – kao što i samo ime govori primjenom ovog alarma uključuje se kućni alarm. Cilj je, ukoliko je kuća puna, obavijestiti pravovremeno ukućane o nasilnom ulasku ili nekom drugom nastalom problemu u kući. Pri tome se zahtjeva od ZigBee koordinatorskog čvora da prenese informaciju o alarmu svim drugim čvorovima unutar alarmnog sistema.
  • Verifikacija
    – ovo je zadnja vrsta alarma koja, ukoliko je primjerice ukućan zaboravio ključ kuće ili neki drugi način direktne verifikacije da se indirektno verificira te na taj način opravda svoj boravak u kući. Načelno prilikom ulaska ne verificirane osobe u kuću čvor bi uz konzultaciju s centralnim sistemom, prema zadanom rasporedu boravka osoba u kući, nastojao odrediti o kome se radi. Nakon prolaska određenog vremena sistem bi trebao potvrditi verifikaciju ili alarmirati ukućane koristeći tihi ili kućni alarm. Ukoliko je prisutan direktno verificiran ukućan on također može verificirati nepoznatu osobu. U novije vrijeme se zajedno sa alarmnim sistemima radi dodatnog osiguranja, vrši ugradnja video nadzora čime se ostvaruje veliki niz određenih prednosti.
 
Sistemi video nadzora koriste se samostalno ili u sprezi sa alarmnim sistemima, što se postiže instalacijom pogodnih kamera i opreme za nadgledanje i snimanje.